Otvoreno pismo izraelskoj ambasadorici

Otvoreno pismo izraelskoj ambasadorici, napisano krajem oktobra 2023. godine, poslano je na adrese više od petnaest medija u Bosni i Hercegovini. Nijedan ga nije objavio. Nije bilo polemike, nije bilo ni odbijanja – samo tišina. Ta tišina je, sama po sebi, odgovor. „Jednom će biti da su svi oduvijek bili protiv toga.“ Do tada, ostaju arhive, sjećanje i zapisana riječ – kao svjedočanstvo vremena u kojem istina nije bila zabranjena, ali jeste bila nepoželjna:

3. novembar 2023. godine

NJ.E Galit Peleg

Ambasador Izraela

Izraelska Ambasada za Albaniju i Bosnu i Hercegovinu

Apel za obustavljanje medijske hajke

Vaša ekselencijo,

Imajući u vidu instituciju koji predstavljate i funkciju koji obnašate pretpostavljam da bi trebali  dobro poznavati Bosnu i Hercegovinu kao i njenu historiju. Vjerujem da se slažete da je Bosna i Hercegovina unikatni biser Evrope što svjedoči dokumentovana prošlost u kontinuitetu od skoro jednog milenija. Nažalost, mi  Bosanci i  Hercegovci nismo bili izabrani narod da kroz sveto pismo čuvamo svoj identitet i legitimitet naše zemlje. Naprotiv, kroz čitavu historiju Bosne, a kasnije Bosne i Hercegovine, morali smo da se borimo i odupiremo raznim agresorima i okupatorima, a u isto vrijeme smo bili utočište svima koji su bili protjerivani, ugnjetavani, sistematski istrebljivani počevši od katara, patarena, franjevaca, bogumila, jevreja pa sve do Palestinaca.

Zadnji genocid na ovim prostorima zajedno sa udruženim zločinačkim poduhvatom učinjen je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 godine. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, a posebno 1993 godine,  kompletna teritorija pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine je bila izolovana i pod opsadom, dok je jedna od najdužih opsada u historiji modernog ratovanja do tada bila opsada grada Sarajeva koja je trajala 1.425 dana. Grad Sarajevo nalazi se na rijeci Miljacki, to je uski pojas uz rijeku Miljacku čija dužina je manja od 15 kilometra dok širina tog pojasa je nekoliko kilometara. U toku opsade na grad je dnevno ispaljivano u prosjeku 329 projektila, dok je sveukupno na grad ispaljeno 50.000 tona topničkih projektila. Sama opsada je rezultirala nestašicom hrane, vode, lijekova, električne energije, plina. Grad Sarajevo je uništavan i razaran iz svih oružja koja je ne raspolaganju imala agresorska strana. Čak su bolnice i porodilišta gađani u kontinuitetu, u tom pojasu je ubijano i gađano sve što se kretalo od žena, djece, starca do domaćih životinja kojima je prijetilo istrebljenje dok su ih hokaji koristili za upucavanje svojih oružja.

U gore navedenom, uvodnom, dijelu pomenuo sam nekoliko činjenica iz prošlosti ne da bih vas podučio historiji Bosne i Hercegovine, nego da bih vas potsjetio na obavezu koju imamo prema žrtvama  izraelske okupacije Palestine kojima se već više od 70 godina čini isto sto je već učinjeno nama od ubijanja, protjerivanja, etnickog čišćenja pa sve do genocida.

Stati uz palestinski narod je naše pravo, a i moralna obaveza.  Zaboravljate da je Bosna i Hercegovina u srcu  Evrope i da su građani Bosne i Hercegovine autohtoni  Evropljani a ne stanovnici Tonga, Gvatemale, Naurua, Mikronezije koji nisu ni znali da Izrael postoji do posjete Izrealskih lobista sa pregršt velikodušnih obećanja, također nismo ni Austrija, Hrvatska, Mađarska koje plaćaju ceh prošlosti i katarze stajući na stranu agresora i okupatora.

Razlog koji me obavezuje kao građanina svoje zemlje da napišem ovo pismo je medijski pritisak sa političkom pozadinom na Bosnu i Hercegovinu, njene institucije, te obične građane.

Nisam zaprepašten, a niti šokiran vašim komentarima u medijima, jer vi samo radite ono što morate i ono što vam je u opisu posla kao izraelskog diplomate, a o tome bi se mnogo toga moglo reći i napisati.

Međutim u svojim komentarima ste iznijeli nekoliko insinuacija i pogrešnih aluzija manipulišući činjenicama sa ciljem medijskog pritiska, prvenstveno na predsjedavajućeg predsjedništva BiH gospodina Željka Komšića, gradonačelnicu grada Sarajeva gospođu Benjaminu Karić kao i sve građane BiH koji su izrazili podršku palestinskom narodu.

U svom komentaru o izjavi i stavu gospodina Željka Komšića u vezi Palestinsko- Izraelskog sukoba vješto aludirate  na to da se  gospodin Željko Komšić ne podržavajući  Izrael   svrstao na stranu neljudskih bića navodeći da se gospođa Borjana Krišto izrazivši svoju podršku Izraelu svrstala ne na stranu Izraela, nego na stranu ljudskih bića. Gospodin Željko Komšić je ozbiljan lider i političar, a vjerujem i da je dobar poznavalac međunarodnog ratnog prava, međunardnog humanitarnog prava,  zenevskih konvencija te povelja  Ujedinjenih nacija.

Sljedeće na šta se želim osvrnuti  je vase referiranje na koncentracioni logor Auschwitz, samo zaboravljate jednu stvar da kapitalizacijom kratkog perioda prošlosti ne možete promjeniti ostatak prošlosti kao i sadašnjost, te amnestirati užasne zločine Izraela nad palestinskim narodom. Nakon svih zločina i zvjerstava koje Izrael čini Palestincima u proteklih 70 i više godina pitam se da li uopšte Izrael kao država uključujući sve njegove institucije ima moralno pravo da se referira na strašni genocid nacista nad jevrejima. Podsjetit ću vas da je Gaza jedan od najvećih koncentracionih logora u historiji čovječanstva sa preko dva miliona logoraša u kontinuitetu i već decenijama.

Također ste se referirali na ISIL, možda bi bilo puno moralnije a i poštenije da ste se referirali na temelje izraelske države sažete u riječi IRGUN(1931-1948) najozlaglašenije terorističke organizacije na bliskom istoku. Vjerujem da sam iznio vrlo tesku optužbu ali ako dodam činjenicu da je vođa IRGUN-a bio Menahem Begin (1943-1948) onda moja teška optužba postaje utemeljena činjenica znajući da je Menahem Begin kasnije izabran za premijera države Izrael te je amnestiran od svih zločina i odgovornosti za terorističke akcije. Terorizam IRGUN-a je u dobrom djelu dokumentovan, stotine terorističkih operacija, a naveo bih samo Hotel King David i Deir Yassin za koje je lično odgovoran Menahem Begin.

Također u svom komentaru ste iznijeli ozbiljnu insinuaciju, komentarišući mirni skup podrške palestinskom narodu, pominjajući ponovo ISIL te da ste čak ovaj put i vidjeli zastavu ISIL-a na tom skupu. Vi dobro znate kao i svi mi što znamo da se to nije desilo i da nije bilo nikakve zastave ISIL-a, osim crne zastave kavkaskog islamskog emirata. Ne želim da vjerujem da se možda radi o pokušaju povezivanja učesnika mirnog skupa, naše gradonačelnice gospođe Benjmine Karić kao predstavnika grada Sarajeva, sa ISIL-om.

Paradoksalno je da ste izjavili kako Univerzitet u Mostaru prednjači  u borbi protiv antisemitizma, a da se ne upitate o  donedavnim nazivima ulica udaljenim nekoliko minuta od istog Univerziteta poput ulice Mile Budaka i Jure Francetića. Ovo sam naveo  u kontekstu zakazivanja i otkazivanja obilježavanja 85. godišnjice kristalne noći.     Kao primarni razlog otkazivanja navodi se rastući antisemitizam. Razumijem vaše nezadovoljstvo kao i svoju sumnju u dobre namjere suorganizatora  Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske, što me nametljivo vraća na misu Blaiburškim žrtvama održanoj 2020 godine u Sarajevu. Lično nemam nikakav problem niti sa održavanjem koncerta, a niti mise ali mi se nameće pitanje zašto baš Sarajevo ako je suorganizator/pokrovitelj oba događaja Hrvatska, a opet što me neodoljivo podsjeća na „Bonzo goes to Bitburg“

Na kraju ovog pisma apelujem da obustavite vaš medijski pritisak, koji će se intenzivirati paralelno sa budućom eskalacijom sukoba u Palestini, a iza kojeg se očito kriju latentne i perfidne namjere koje imaju za cilj destabilizaciju unutrašnjih odnosa multietničke i multikulturalne Bosne i Hercegovine. Vješto koristite svoj diplomatski status, naizgled jako suptilno, s ciljem zamjene teza kada je u pitanju Palestinsko- Izrealski sukob.

Mi ne trebamo nikakve interpretatore, a niti naratore koji bi nam prepričavali dešavanja iz prošlosti, a niti sadašnjosti. Vjerujem da smo dovoljno talentovani da to možemo sami razumjeti te donijeti ispravan zaključak na osnovu vlastitog razumjevanja.

S poštovanjem,

Esad Neretljak Brkic