Kada ubistvo postane “precizan udar”

Moderna vojna retorika više ne govori o tenkovima, krvlju i tijelima. Govori o 𝘯𝘦𝘶𝘵𝘳𝘢𝘭𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘪 𝘮𝘦𝘵𝘢, 𝘱𝘳𝘦𝘤𝘪𝘻𝘯𝘪𝘮 𝘶𝘥𝘢𝘳𝘪𝘮𝘢, 𝘥𝘦𝘦𝘴𝘬𝘢𝘭𝘢𝘤𝘪𝘰𝘯𝘪𝘮 𝘰𝘱𝘦𝘳𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢𝘮𝘢 i 𝘤𝘪𝘭𝘫𝘢𝘯𝘰𝘮 𝘣𝘰𝘮𝘣𝘢𝘳𝘥𝘰𝘷𝘢𝘯𝘫𝘶. Riječi su izabrane pažljivo – kao da dolaze iz laboratorije, a ne iz ratne zone.

Kada izraelski borbeni avioni bombarduju gusto naseljeno područje u Gazi, to se ne naziva zračnim napadom ili masakrom, već 𝘩𝘪𝘳𝘶𝘳𝘴̌𝘬𝘪𝘮 𝘶𝘥𝘢𝘳𝘰𝘮. Izraz sugeriše preciznost, hladnu logiku i tehničku sofisticiranost – i u potpunosti briše ljudsku cijenu. Riječ 𝘤𝘪𝘷𝘪𝘭 se u tim izvještajima rijetko pojavljuje, osim kada je u funkciji opravdanja: “𝘬𝘰𝘳𝘪𝘴𝘵𝘪𝘭𝘪 𝘴𝘶 𝘤𝘪𝘷𝘪𝘭𝘦 𝘬𝘢𝘰 𝘴̌𝘵𝘪𝘵𝘰𝘷𝘦.”

Isti obrasci važe i za termin 𝘬𝘰𝘭𝘢𝘵𝘦𝘳𝘢𝘭𝘯𝘢 𝘴̌𝘵𝘦𝘵𝘢 – eufemizam koji zvuči kao računovodstveni gubitak, a zapravo označava smrt nevinih ljudi, često žena i djece. Umjesto da se suočimo s činjenicom da su žrtve bili obični civili u svojim domovima, izvan bojnog polja, termin 𝘬𝘰𝘭𝘢𝘵𝘦𝘳𝘢𝘭𝘯𝘢 𝘴̌𝘵𝘦𝘵𝘢 pretvara tragediju u tehničku grešku.

Čak i čin ciljanog ubistva – što bi po svakom međunarodnom standardu trebalo biti 𝘱𝘳𝘰𝘵𝘪𝘷𝘱𝘳𝘢𝘷𝘯𝘰 – naziva se 𝘯𝘦𝘶𝘵𝘳𝘢𝘭𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘰𝘮 𝘮𝘦𝘵𝘦. Time se ubistvo pretvara u tehnički zadatak. Kao da je riječ o deaktivaciji eksplozivne naprave, a ne o odluci da se nekome oduzme život: bez suđenja, bez dokaza, bez glasa.

Slično tome, 𝘴𝘪𝘨𝘶𝘳𝘯𝘰𝘴𝘯𝘢 𝘻𝘰𝘯𝘢 je izraz koji na prvi pogled sugeriše zaštitu i sigurnost – ali u praksi znači vojnu okupaciju i zabranu pristupa Palestincima na vlastitoj zemlji. Riječ 𝘴𝘪𝘨𝘶𝘳𝘯𝘰𝘴𝘵 postaje ideološki štit, iza kojeg se skriva prisilna aneksija.

E.B. Neretljak