Kad marketing postane vojna strategija
Američki napad na Iran nije bio rat. Bio je – kako bi to PR stručnjaci nazvali – visoko producirani geopolitički trailer. Publika: američko biračko tijelo, izraelski glasači u panici i – naravno – najvažniji sponzori. Režiser: Donald Trump. Scenarij: poznat unaprijed, kraj predvidiv.
Cilj: da svi iz Trumpovog trokuta – ucjenjivači, donatori i industrijalci – izađu iz sale zadovoljni.
Iran je “kažnjen”, ali bez stvarne štete. Iranski izvori javljaju da su napadi bili više akustični nego strateški. Nuklearna postrojenja i ključna infrastruktura ostali su netaknuti. Nema ozbiljnih žrtava, nema uništenja, nema panike. Ali zato – tu je veliki govor Donalda Trumpa: “Vrijeme je za mir.”
Jer ništa ne smiruje svijet kao lider koji vam zapali kuću – pa vam da čašu vode.
Netanyahu odmah izjavljuje da američko involviranje mijenja historiju. Tačno – briše prethodna poglavlja u kojima je Izrael ostao bez odbrane, bez podrške, bez strategije.
Sad može reći da ga je veliki brat spasio – makar samo simbolično.
U stvarnosti, Izrael više ne kontroliše dinamiku. Njihov legendarni raketni štit pokazao se kao marketinški proizvod. Iran ne samo da nije poražen, nego je – kako to vole reći u strateškim izvještajima – nadmašio obavještajna očekivanja.
I dok Izrael traži spas spolja, Trump traži spas iznutra: iz sudnica, iz skandala, i iz dosjea koji mirišu na Epsteinov otok.
Trump isporučuje ono što elita traži: rat bez rata, efekat bez posljedica, mir bez pregovora.
I dok govori o američkoj nezauustavljivoj vojnoj moći, u pozadini trešti zvuk blagajne: Raytheon i Lockheed već broje narudžbe.
Na kraju – sve izgleda savršeno: Netanyahu ima “pobjedu”, Trump ima “mir”, a Iran ima – još sve što je imao.
“Misija završena” – makar na papiru.
Vuk sit, ovce na broju. A režiser već sprema nastavak.
Jer u ovom teatru, rat je opcionalan – ali drama je obavezna.
E.B. Neretljak
