Kako se briše zločin: jezik etničkog čišćenja
U izraelskom zvaničnom jeziku etničko čišćenje nikada se ne zove pravim imenom. Umjesto toga, koristi se cijeli arsenal uljepšanih izraza koji služe samo jednoj stvari – da sakriju ono što se zaista dešava. Ne kaže se progon Palestinaca, nego “demografska ravnoteža”. Ne kaže se rušenje domova, nego “urbanistička regulacija”. Ne kaže se brisanje naselja, nego “reorganizacija prostora”.
Kad buldožer sravni palestinsku kuću, to nije nasilno iseljavanje – to je navodno “uklanjanje nelegalne gradnje”. Kad cijela zajednica nestane pod gusjenicama, to postaje “prostorno uređenje”. Kad se odbije dozvola za gradnju, to se zove “procedura zaštite okoliša”. A kad se čitav narod potiskuje s vlastite zemlje, to je – po izraelskoj terminologiji – “balansiranje etničkog sastava”.
Jezik nije sredstvo činjenica – nego oružje protiv istine. Svaki čin koji ima očitu političku i etničku svrhu pretvara se u birokratski, tehnički, “neutralan” postupak. Kao da se radi o paragrafu, a ne o ljudima.
Posebno otrovan je izraz “demografska prijetnja”. Time se ne govori da Palestinci nešto rade – nego da su prijetnja samim svojim postojanjem. Ne zbog djela – nego zbog broja. Sam broj Palestinaca – kao takav – proglašava se opasnošću. To više nije samo retorika rasizma. To je njegova legalizacija.
A kada sve to treba upakovati za javnost, koriste se šuplje fraze: “očuvanje jevrejskog karaktera države”, “teritorijalna kohezija”, “javna sigurnost”. Sve to znači jedno: da bi bilo kakvo priznanje palestinskog postojanja narušilo zamišljeni red. Ali to nije red pravde i jednakosti. To je red kontrole i dominacije.
Ovdje riječi ne služe da objasne – nego da zamute. Da zavaraš javnost. Da ugasiš savjest. Jer kad se etničko čišćenje nazove “optimizacijom prostora”, onda više niko ne osjeća da je nešto pogrešno.
E.B. Neretljak
