MedijiPalestina

Sukob – tako to zovu

Jedan od najsuptilnijih, ali i najefikasnijih načina normalizacije nasilja nad Palestincima jeste medijska upotreba riječi “sukobi”. Ova riječ stvara privid dvosmjernog nasilja, pariteta moći, ravnoteže odgovornosti – čak i kada izraelska vojska koristi artiljeriju, tenkove, borbene avione i dronove protiv zatočenog civilnog stanovništva bez vojske, bez granica, bez suvereniteta.

Umjesto da govore o napadu, okupaciji ili opsadi – mediji govore o “eskalaciji sukoba”, “najnovijem ciklusu nasilja”, ili “pucanju primirja”. U tim formulacijama ne postoji subjekt: ne zna se ko je započeo, ko bombarduje, a ko umire. Riječi lebde, a istina se guši u pasivu.

U takvom jeziku, izraelski borbeni avion koji uništava stambenu zgradu postaje tek učesnik “sukoba” – baš kao i porodica zatrpana pod ruševinama. Raketni udari na Gazu nazivaju se “odgovorom”, dok se palestinske rakete iz zatvorene enklave opisuju kao “napad”. Izrael “odgovara”, Palestinci “provociraju”. Tako se održava moralna arhitektura narativa u kojem je agresor uvijek reaktivan, a žrtva uvijek izaziva.

Izraz “napetosti” se često koristi da objasni prisustvo izraelske vojske u Jerusalemu, ili napade na Al-Aksu. Kaže se da je “došlo do tenzija”, “do eskalacije”, ili da su “izraelske snage ušle radi smirivanja situacije”. Time se nasilni upad maskira kao administrativni postupak – a represija nad vjernicima kao “bezbjednosna intervencija”.

Ovakav jezik nije rezultat nepreciznosti – već izbor. On služi da očuva sliku o Izraelu kao “složenom demokratskom društvu koje se brani”, a o Palestincima kao “problematičnom narodu koji stalno iznova stvara krize”.

Medijska simetrija je tu da bi prikrila asimetriju moći, asimetriju oružja i prije svega – asimetriju stradanja. Kad se kaže “15 ubijenih Izraelaca i 230 Palestinaca poginulih u sukobima”, čitalac ne prepoznaje da se radi o okupatoru i okupiranom. On prepoznaje samo dvije strane u “vjekovnom sukobu” koji, kako se često kaže, “niko ne razumije u potpunosti”.

A upravo je to cilj propagande: da učini stvarnost konfuznom, zamagljenu i bez moralnog orijentira. Da nasilje postane pozadina – a otpor devijacija.

E.B. Neretljak

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *