Kushnerov mir i Clausewitzova logika

„Poraziti neprijatelja znači uništiti njegovu snagu – fizičku i psihičku – i time ga učiniti nesposobnim za daljnji otpor.“ (Karl von Clausewitz, Vom Kriege (O ratu))

Ova rečenica, iako napisana prije više od 200 godina, danas djeluje kao sažetak izraelske i američke politike prema Palestini. Cilj nije samo vojna nadmoć. Cilj je da Palestinci više nikada ne povjeruju da se mogu opirati.

Trumpov „Deal of the Century“ bio je upravo to: dokument bez pregovora, nacrt „mira“ u kojem Palestinci ne učestvuju. U njemu se ne rješava sukob – on se zatvara, bez pravde, bez prava, bez jednakosti. Nudilo se ulaganje, cesta, most, investicija – ali ne i država. Nudila se autonomija, ali bez kontrole nad granicama, resursima, prostorom ili nebom. Nudila se „vizija“, ali pod uvjetom da se zaboravi prošlost, i nikada više ne pomene riječ „povratak“.

Izrael je dobio sve: priznanje Jerusalema, legalizaciju naselja, otpis prava povratka i nove partnere među zaljevskim režimima. Palestinci su dobili poruku – da više nemaju pravo ni na žalbu. Da su višak. Da su prepreka. Da nisu narod, nego problem.

Ovaj plan nije nastao iz neznanja – nastao je iz strategije. Clausewitzove riječi nisu ostale u vojnim priručnicima. One su, danas, postale temelj političkih dokumenata koji ne traže kompromis, nego kapitulaciju. A kapitulacija nije samo vojna. Ona je kulturna, psihološka, emocionalna. U Gazi se razaraju zgrade, ali i škole. U Nablusu se gađaju kuće, ali i poruka. Neka ostane narod – ali bez hrabrosti, bez nade, bez vizije da se nešto može promijeniti.

Trump nije ratovao. On je, kako bi Clausewitz rekao, „nastavio rat drugim sredstvima“. Umjesto aviona – grafikoni. Umjesto oružja – ekonomski pritisak. Umjesto vojnika – zet s PowerPoint prezentacijom.

U toj logici, mir više nije cilj. Mir je način da se pokopa svaki trag otpora. Da se Palestincima ne samo uzme zemlja, nego i osjećaj da su ikada imali pravo na nju.

Clausewitz bi, vjerovatno, klimnuo glavom.

E.B. Neretljak