Pranje Palestine, sušenje istine

Nijedna imperija ne priznaje vlastito zlo – osim kada ga pokuša upakovati kao dostignuće. A nijedna kolonija ne priznaje vlastiti teror – osim kada ga nazove oslobođenjem. Tako su nastale i Sjedinjene Američke Države i Izrael: na kostima onih koji su proglašeni suvišnima. Sve poslije je bio PR.

Zato nije iznenađenje što Bezalel Smotrich, izraelski ministar finansija, ovih dana javno slavi novi savez zla: Trumpa i Netanyahua. U najnovijoj objavi na mreži X, Smotrich najavljuje da će njih dvojica “osloboditi Bliski istok od zavisnosti o palestinskoj stvari.” Jer kad god nestane ideja pravde – pojavi se neko da nas oslobodi od istine.

Palestinsku državu nazvao je “terorističkom”, a samu palestinsku borbu “jednom od najvećih laži političke korektnosti”. Dakle, problem više nije okupacija – već što je neko još uvijek pristojan pa je imenuje. Kad nestane empatije, onda i pristojnost postaje prijetnja. I sve dok ima ijedna riječ koja podsjeća da su Palestinci ljudi – ona mora biti diskreditovana kao laž, ili moda, ili „politička korektnost“.

Naravno, Smotrich ne govori ništa novo. On samo artikulira ono što Netanyahu sprovodi, a Trump sanja – mesijanski sindrom u službi kapitala i kolonije. U tom snu, Palestina nije narod, već problem. A rješenje problema je, naravno, da problem nestane.

Zlo, kao i uvijek, pokušava oprati zlo. Ali ono što ostaje nakon sušenja – nije čistoća, nego otkrivenost. A to je ono što čeka izraelski režim: ne mir, ne priznanje, nego apokalipsa. Ne u smislu vatre i dima, već u svom pravom značenju – skidanja vela. Kad se zavjesa jednom podigne, i posljednja laž spadne – neće više biti moguće sakriti istinu, a još manje je ugasiti.

U svijetu koji se navikao da zločini govore tiho, Smotrich je buka. Ali buka ima svoju funkciju: da nas ogluši dok se pakuje posljednji čin – čin u kojem će svjetlo pasti tačno tamo gdje su godinama sijali tamu.

E.B. Neretljak