Knjiga i sjenka: Baron Trump’s Marvellous Underground Journey
U romanu Baron Trump’s Marvellous Underground Journey iz devetnaestog stoljeća, Ingersoll Lockwood opisuje mladog aristokratu koji, vođen mentorom Donom, ulazi u niz podzemnih svjetova. Tekst, dugo zaboravljen, ponovo je izazvao pažnju nakon što je Donald Trump došao na vlast. Podudarnosti su previše uočljive da bi bile ignorisane: Barron i Baron, Trump i Troomp, Don i Donald, Castle Trump i Trump Tower, te Rusija kao polazište avanture. Ovakve koincidencije teško je svesti na puku slučajnost; one pokazuju obrazac koji se može razumjeti kroz psihološke kategorije grandioznosti i projekcije.
U psihologiji se takav obrazac najčešće objašnjava kroz narcistički poremećaj ličnosti (NPD). Osnovne odlike uključuju grandioznu sliku o sebi, uvjerenje o vlastitoj posebnosti, stalnu potrebu za divljenjem i instrumentalizaciju drugih kao produžetaka vlastitog ega. U tom kontekstu, odnos Donalda i Barrona Trumpa može se tumačiti kao primjer projekcije: otac u sina ne prenosi samo porodično nasljeđe, nego mu nameće mitsku ulogu. Fikcija romana o Baronu Troompu time postaje okvir kroz koji se oblikuje identitet djeteta i produžava očev grandiozni narativ.
Historija pokazuje da ovakvi obrasci nisu izuzetak. Aleksandar Makedonski je sebe smatrao božanskim sinom Zevsa Amona; Napoleon Bonaparte je svjesno preuzeo ulogu novog Cezara; Adolf Hitler se projektovao kao mesijanski spasitelj Njemačke, koristeći mit i umjetnost da potvrdi svoju misiju; Josif Staljin je oblikovao kult „oca nacije“; Mahatma Gandi se poistovjetio s arhetipom proroka-asketе; dok je dinastija Kim u Sjevernoj Koreji institucionalizovala odnos vođe i nasljednika u formi savremene mitologije. Svi ovi primjeri pokazuju kako vođe grade ili preuzimaju mitske obrasce kako bi učvrstili vlastiti autoritet i osigurali kontinuitet moći.
Trumpovo vezivanje za lik Barona Troompa stoga nije izolovan fenomen, nego izraz istog psihološkog mehanizma. Ako bismo pojedinačno procijenili vjerovatnoću svake podudarnosti – ime, prezime, figura vodiča, dvorac i Rusija – kao jedan posto, ukupna kombinovana vjerovatnoća iznosila bi otprilike jedan prema deset milijardi. Takva koincidencija je matematički gotovo nemoguća. Psihologija ovdje nudi preciznije objašnjenje: radi se o obrascu narcizma i projekcije u kojem roditelj koristi vlastito dijete kao produžetak svog mita. Time se granica između stvarnosti i fikcije briše, a politička stvarnost poprima oblik psihološki utemeljene mitologije.
E.B. Neretljak
