PALESTINA I SADIZAM – Sead Alić
Nakladnik je Centar za filozofiju medija koji već petnaest godina organizira znanstvene simpozije iz područja promišljanja sustava medijskih posredovanja – medija. Centar je do sada objavio i dvadeset i pet znanstvenih časopisa In medias res. www.centar-fm.org
RASISTIČKA JE TEOLOGIJA POKAZALA SVOJE PRAVO LICE
Posljednjih nekoliko tisuća godina zapadnoga svijeta određeno je teologijom prve monoteističke religije (židovstva) u temeljima koje je rasistički odnos vjernika-Židova (koje se mora poštovati) i nevjernika (goyima) koji postoje da bi služili Židovima. Knjiga Palestina povlači konzekvence i pokazuje realnost tog teološkog stava danas u Palestini.
TEKTONSKI SUDAR U PALESTINI
Palestinsku nesreću tvore: želja cionista da oružjem, protjerivanjem i ‘osvetama’ prošire svoj ‘životni prostor’ na cijelu Palestinu (pa i šire); želja židovske teologije da osvajanjem Palestine i izgradnjom Solomonovog hrama dokaže svoja pripovjedna proroštva, želja globalnih kapitalista židovskoga podrijetla da se ustoliče u novu prijestolnicu svijeta i da Amerika i Izrael zamijene mjesta, želja Zapada da zaradom industrije oružja, te uz pomoć ratova za naftu zadrži već izgubljenu vodeću poziciju u svijetu, želja dijela protestantizma da na krilima cionističke borbe sebe ustoliči kao ključnu teologiju suvremenoga svijeta, industrija proizvođenja srama u zemljama Zapada koje su sramotno istrebljivale Židove za vrijeme Drugog svjetskog rata (a prije toga određivale kvote za njihovo useljavanje), strah gotovo svih lidera arapskih zemalja da će ako podignu glas završiti kao Sadam i Gadafi, suzdržanost zemalja BRICS-a koji ubijanje Palestinaca tretiraju kao dio geostrateške igre.
SADizam
Sadističkog ponašanja cionista u Palestini ne bi bilo da iza njih ne stoji SAD. Zato je SADizam ključni pojam koji objašnjava okvire agresije na palestinski narod. Knjiga Palestina I. otkriva skrivenu pozadinu etničkog čišćenja Palestine i razloge šutnje Zapada. Mnogi će ljudi diljem svijeta shvatiti da danas u Palestini umiru velike ideje humanizma, no malo će tko povući liniju razumijevanja korijena zla. Na nju su ukazivala velika imena kao što su Dostojevski, Solženjicin, Marx, te današnji povjesničari i intelektualci kao što su Illan Pappe, Norman Finkelstein, Noam Chomski… Njihovi su argumenti prisutni u ovoj knjizi. Problem je dakle i stariji i veći od inače strašno velikog i bolnog zločina koji se provodi u Palestini. Knjigu treba čitati na vrijeme…
IDEJA ODABRANOGA NARODA JE IZGOVOR ZA ZLA KOJA SE ČINE U PALESTINI!
Stradanja Židova kroz povijest posljedica su (među ostalim) i židovske isključivosti, samoizolacije, te odluke da se istraje na ideji odabranoga naroda – koju ‘neodabrani narodi’ kroz povijest nisu prihvaćali.
S razvojem europskih nacionalizama a i snaženjem svjetskog židovskog kapitala – ideja ‘odabranoga naroda’ vratila se u Palestinu naoružana najmodernijim sredstvima za ubijanje. Knjiga Palestina raskrinkava ideju ‘odabranoga naroda’ i njeno korištenje u geostrateške političke svrhe..
Etničko čišćenje u Palestini pokazatelj je kako će se cionisti, uz pomoć SAD-a odnositi prema nežidovskim narodima svijeta (ukoliko se svijet ne suprotstavi). Knjiga Palestina upozorava na imperijalne ambicije religije s kapitalom i tenkovima.
U Palestini se ruše i islamske i kršćanske bogomolje; ubijaju se i kršćani i muslimani. Knjiga Palestina istražuje odgovornost židovske religije, svjetskog židovskog kapitala, globalnih medija i njihovih vlasnika, te odgovornost neuvjerljivih američkih političara kupljenih novcem židovskih donatorskih agencija.
Prva knjiga u regiji i jedna od prvih u svijetu koja se pita o podrijetlu zla koje je proizvelo (i još uvijek proizvodi) nesreću Palestine i Palestinaca. Analizirajući smjernice cionizma, autor propituje njegove izvore u kršćanskom cionizmu, ali i korijene koji se mogu prepoznati u Tori i Talmudu.
Problematizira se ideja ‘odabranoga naroda’ i isključivosti kao kolektivno prihvaćene strategije od strane većine Židova. U teološkim stavovima autor pronalazi korijene rasno postavljenih odnosa koji će zagospodariti ljudskom civilizacijom kroz nekoliko tisuća godina ljudske povijesti. U korijenu klasnih borbi autor pronalazi rasne borbe, a teologiju rasizma u objavi prve monoteističke religije kao svojevrsnog medijskog akceleratora ideja nejednakosti među ljudima.
Autor se poziva na Pappea, Finkelsteina, Marxa, Marra, Dostojevskog, Solženjicina i niz drugih autora koji su smatrali svojom obvezom progovoriti o židovskom pitanju kroz povijest. Knjiga je pisana s nadom da će se i drugi, bez straha i autocenzure, uključiti u promišljanje ove problematike.
Četrdeset tekstova ove knjige pisano je u vrijeme etničkog čišćenja u Gazi. Autor je to vidio kao pokušaj uključivanja palestinskog pitanja u javnu diskusiju. Ta je diskusija, manje-više zbog konstantne proizvodnje straha od strane procionističkih egzekutora – izostala. Za vjerovati je da će ova knjiga tu diskusiju probuditi.
