O knjizi “Uvod u cionizam” — recenzija doc. dr. sc. Ružice Ljubičić
Knjiga Uvod u cionizam (2025) autora Esada Brkića Neretljaka predstavlja važan doprinos jer autor među prvima na našim prostorima sustavno obrađuje nastanak, razvoj i ideološku infrastrukturu cionizma. Autor Neretljak pokazuje kako cionizam djeluje u politici, vojsci, međunarodnim političkim odnosima i javnoj komunikaciji ali i terorističkim napadima, kao i medijskim strategijama pridobivanja potpore javnog mnijenja za ostvarivanje ciljeva. Autor prodorno otkriva njegove mehanizme kroz povijesnu i suvremenu prizmu. U razumijevanju cionizma važno je upoznati čitateljstvo s njegovim podrijetlom i tu autor navodi Nathana Birnmauma koji je prvi skovao pojam cioizam od riječi Zion 1885. godine. Zion se odnosi na drevno brdo koje se nalazi u Jeruzalemu (Neretljak, 2025:7).
Već u uvodu knjige, pozivajući se na Hannah Arendt i njezin koncept „banalnosti zla“, autor postavlja važna pitanja o prirodi ideologija i dosega njihove moći nad društvom (Neretljak, 2025: 14-18). Knjiga je strukturirana jasno i pregledno: sastoji se od uvoda, tri poglavlja, završnog poglavlja, zaključka i dodatka, a svaki dio logično nadovezuje prethodni, omogućujući čitatelju/ici sustavan i temeljit uvid u kompleksnu problematiku cionizma. Glavna snaga knjige je njezina istraživačka širina i dubina. Autor obuhvaća brojna područja: povijesne preteče cionizma, frankiste, korijene genocida, Nakbu, suvremene oblike hasbare, te djelovanje organizacija poput Hamasa kao i brojne druge događaje, uzroke i posljedice. S korištenjem 182 izvora, knjiga pruža detaljan pregled događaja i procesa, stvarajući snažan temelj za akademsku i društvenu raspravu. Pohvalno je da autor hrabro istražuje najmračnije dimenzije cionizma i razotkriva njegove zločine, ne zaobilazeći kontroverzne teme koje su često prešućene ili ometane političkim narativima.
Posebno je vrijedna autorova analiza Rafaela Lemkina, tvorca pojma genocid, koji unatoč vlastitoj ulozi u oblikovanju univerzalne definicije genocida nikada nije prepoznao Nakbu – masovno protjerivanje i uništenje palestinskog naroda 1948. godine i nakon nje. Time se otvara ključno pitanje hijerarhije žrtava i političke selektivnosti moralne osude, čime autor nadilazi puk historiografski opis i ulazi u područje etičkog promišljanja strategija međunarodne politike i ljudskih prava (Neretljak, 2025:213-217)
Knjiga je posebno korisna svima koji žele razumjeti cionizam, njegovu ideologiju i klasične metode od njegova arhitekta Theodora Herzla te suvremene metode oblikovanja javnogmnijenja influencerica poput Gal Gadot i njene strategije koje autor kreativno ali i kritički naziva Štikle na frontu – estetika genocida (Neretljak, 2025:455-458).
Završno poglavlje posvećeno je hasbari, suvremenim metodama oblikovanja javnog mnijenja i političkog diskursa. Autor pokazuje da hasbara funkcionira kao sofisticirani aparat političkog uvjeravanja, s jasno definiranim protokolima i ciljem oblikovanja percepcije sukoba. Primjer Donne Nevel, bivše cionističke aktivistice, posebno ilustrira učinkovitost ovog sustava: „Nemojte ulaziti u raspravu. Ako netko kritizira Izrael, optužite ga za antisemitizam“ (Neretljak, 2025: 417). Upravo se u ovom poglavlju jasno očituje autorova teza s početka knjige: „Historija nas je naučila da su riječi moćno oružje — riječi ne ubijaju direktno, ali pripremaju teren za zločin“ (Neretljak, 2025: 7). Iz perspektive komunikologije, ovo se poglavlje ističe kao posebno relevantno jer otvara prostor za dublje razumijevanje političke komunikacije, propagandnih tehnika i diskurzivnih strategija kojima se održava ideološka dominacija. Autor precizno prikazuje kako se cionizam, osim na vojnom polju,aktivno i promišljeno bori i u javnoj sferi, gdje se riječi, narativi i medijska reprezentacija pretvaraju u ključne instrumente političke moći.
Važnost knjige dolazi do izražaja u kontekstu aktualnih ali prošlih zbivanja u Palestini koje moramo učiti i ne smijemo zaboraviti. I danas se događa genocid, progoni na Zapadnoj obali i ubojstva novinara i humanitaraca, etničko čišćenje te prijetnje unatoč formalnom prekidu vatre. Pri tome je stavljen u fokus i regionalni kontekst, uključujući izraelske napade u Libanonu, Siriji, Jemenu i Iranu, pokazujući kontinuitet i širenje utjecaja ideologije. Stoga je za društvenu zajednicu autor dao izniman doprinos jer razotkriva i dokumentira činjenice koje se često prešućuju ili se prikrivaju politički i interesno motiviranim narativima. Autor potiče kritičko razmišljanje o politici, etici i komunikaciji, stvarajući čvrste temelje za daljnju raspravu i poticaj za buduća istraživanja.
